[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Sa sebe ili sa ičim bez nečeg u nekom od nekog do neke obične antimaterije, sve se to doima naoko neobičnim, igra od jutra do svanuća, od požara do stvaranja, sve to veliko sve ili ništa, onda i sada i kada već jednom do nečeg prepoznatljivog i uhvatljivog, od prve granice s obojenim plavim vratima, do onoga što se neće ostvariti ili doći, jer još uvijek čeka ludost koja se pretvara u ispisivanje sentimentalnosti, ima tragove svake lijepe čarobne zagonetke…

Pa opet s kim ili s čim započeti i hodati do zatvaranja onoga što je samo varka posljednjeg romantičnog fizičara koji radi na novom projektu u stvarnom i priznatom životopisu koji se vrlo lako može naći na bilo kojim web stranicama slavnog engleskog sveučilišta

Sva ta ludnica od zvukova, slika i pravila i netko usred nečega što opet plovi i vrti se nevjerojatnom brzinom koju uopće ne stvaram ili osjećam.

I dokle tako, i do kojeg nemogućeg stanja paradigme i miješanja prakse i postmodernizma, razbijenog u nekom starom kamenom bunaru nasred polja premreženog putovima, koji vode ovdje i ondje, ali s takvom pravilnošću koja zbunjuje sve poznate zapadnoorijentirane matematičare.

Matematičar ili sanjar, ili viši savjetnik s informacijama iz neslužbenih izvora, što je sve to do vraga, i kako se zove ovo što ispisuje samo sebe iz dana u dan, nema vremena ni sredstava, nema ničeg što bi se zvalo ovako ili onako, ako se sutra može nanovo otkriti ili zatvoriti ključem koji se napadao snijega, a još tri koraka vode do rupe koju otvara vila iz božićne rasprodaje i pokazuje sva bogatstva svijeta.

Ništa ružno, lijepo ni radosno, ništa sjajno ni prolazno, neće se vratiti, ako ga ne dozovemo nečim što nije samo glas, već samo puka fraza, ljepša od one prve, veća od srednje ili zadnje. Najviše do čega smo doprli nakon par tisuća godina nastojanja da se nešto napravi od prvih glasova i zapisa.

Ako mislite da je ovo samo vježba ritmičnog naklapanja, onda treba znati da i ona ima svoja sveta pravila, inače je ne bi ni bilo. U tome je i bit, u tome je štos, kužiš, sve što se događa, događa se po nekom neopisivom zakonu u kojem sudjeluje cijeli svemir odjednom, i to u jednom jedinom trenutku.

Tu se negdje kao gubi sva geometrija sinapsa i električnih naboja, a ne daju se vidjeti ni osjetiti, a kamoli opisati.

Ali  ništa zato. Na kraju ni društveni status nije beznačajna stvar, i s njime se dade lijepo trgovati, ako se malo potrudiš.

Ali ne na ovaj način, nikako na ovaj način.

 

 

(Naslov “Svemir je glupost”,  preuzet, Šegedin, Osamljenici)

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting