[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zovem sne

Noći da prevare

Odgnaju

Zbilje

I

Zablude

 

 

Kad osvanu sive zore

Da me pokore

Kad u praskozorja

Danica

Utihne

Nada

Mnom

 

 

Sunce

Sijaće tvoje sjene

Crtaće prstima

Na mojim njedrima

Tvoj

Osmjeh

I

Ponovo

Začuću glas

Blažen

U

Taj

Čas

Kao godinama

Kao svjetlost

Tiha


Bosonoga


Gazi uspomene

Koracima zaborava

Drhti tle od kojeg sam

Stvoren

I

Pokora

Spava na usnama

Muk

Se

Ne Čuje

Tišina

Kao paučina

Igraju sjećanja:

     – Hej, rekla si da imaš dnevnik i pregršt papira – zapisanog vremena o nama. Probudi se i ta poznaja kao dokaz da si voljela i poklanjala cijeli svijet lijepih trenutaka, pa sve zapisala.

         Zar, nije homerovski zvučala, i tišina, i svaka riječ izgovorena, iskapana – napisana?!

Sitni sahati.

Sad znadem zašto se Bog kune zvijezdom Danicom vijesnicom dana – svjedoka i tužitelja.

Njen glas sličan tvom, čak i namjera ista;da opomeneš glavu bahatu na v r i j e m e.

Bog je Najveći – daje snagu kad druga snaga oslabi da covjek ne posrne.

Vladar Hvaljeni – dariva uputu onome ko je traži i živeći zasluži po Njegovoj Volji.

Gospodar Milostivni Samilosni – Uzvišenom Milošću umiva robove da i sami čine milost međusobno – čak i osmjehom; i ljubav je Milost Božija.

Učini zvijezdu danicu mojom pratiljom. Ako ću ljubav – svetost – njenu svjetlost zakloniti, ili ne vidjeti, nek joj nisam na pameti.

Amin!

I

Kune se hartija istinom

Velikim teretom

Pokorom

Tvojom

Rukom zapisan

Pečat

U

Vremenu


Blijeda sjećanja

Jedan cvat proljeća

Srasla

Grana trešnje

D j e t i nj s t v a

Našeg

 

Ti

Možda

Ne razumiješ

Priču

O kamenu

O Klesaru

O djetetu

Rukee gorštačke


Na krilima

Tišine

Teške

Odzivam se

Dubokoj

Blizini

Toj

Tvojoj

Ljepoti

Sam žudio

Ne čuješ

Žmiriš

Zastajkuješ

Tražiš

Pitaš

Njeno ime!!?

Muk

Glava krilu klonula

Grudi steže omora

Gromki glas nemira

 

Ti

O

Bremenu mojem

Lahko govoriš

A

Ljubav

Kako

Zaboraviti

Oprostiti

I

Spomenik

Sklesati

Riječima

S

Tvojih

Hladnih

Usana


Ta

Pjesma  besana

Nećeš doći

Ni

Sada

I

Nikada


Zasvagda


Sunce

Sprži hartije

Vjetar

Pepeo rasipa

Rijeka

Novo

Korito

Dobila


Vrijeme došlo 

Drugima umirati

Tudjim pobjedama

Se

Radovati


Mladosti!!


Spavaj

Spokoj moj

Ljubav jedna

Oprostena

Neka tuđi uzdasi

Kao talasi

Kupaju

Obale

Mojeg

Plavetnog

Praskozorja


Starosti!!


Nit rijeka

teče

Ne čujem

se

Zovem

Tebe

Posted by Abas

This article has 4 comments

  1. Sad znadem zašto se Bog kune zvijezdom Danicom vijesnicom dana – svjedoka i tužitelja.

    Njen glas sličan tvom, čak i namjera ista;da opomeneš glavu bahatu na
    v r i j e m e.

    Ostavio si dojam. Imaš zrele misli i već izgrađen izraz.Pozdrav!

    • Bilo bi mi drago znati da je neko uspio barem dijelom osjetiti snagu emotivnog sloma iz kojeg se porodiše ovi stihovi.
      Nastojao sam zaobići patetiku i plitkost, zapravo, to se desilo spontano.

Odgovori

Subscribe without commenting