Sve što sam u vama vidjela bilo je potrgano i izgrebano lažima.
Sve što sam u vama vidjela bilo je potrgano i izgrebeno lažima. Vi ste bili nečije kopije i bili ste samo klišeji. Glumili ste ljubav koja nije bila postignuta unatoč svim godinama i svim stihovima nevjerojatne sreće i zavisti. Vi ste još uvijek kopije drugih.
Znam ga smiriti, i to mi je dovoljno. Oduvijek sam mu dopuštala da me shvati, a on jednostavno nije mogao procijeniti moje moći. Najljepša rečenica koju sam ikada pročitala jest; ‘A njene su oči zrcala svim morima’. A onda ju je netko iskvario i pretvorio u iluziju. Voljela bih ignorirati rizik, odgovornost i obaveze uz njega, ali duša se stopila s tijelom i ostala zarobljena u brzini njegovih pogleda, koji su skidali, i kristalnim dodirima njegove duge kose po izgubljenim snovima u nekoj bajci. I sada kao putnik bez prtljage tražim presušeni ocean u njegovim venama i tražim potonulo carstvo pod njegovim nogama. Tražim sebe u mirisnom spokoju duše koja zrači pozitivnošću. Ispod njegovih očnih kapaka skriva se nešto dublje od magičnih prostranstva nebeskog svoda i zaluđenih pokreta.
Rekli ste da sretan završetak postoji samo u izmišljenim pričama jer sve mora završiti, ali to ste samo govorili da biste sebe smirili od svoje najveće pogreške u životu. I rekli ste da su njegove oči bolestan svijet u kojemu sam se izgubila. I možda ste po prvi puta imali pravo. Njegov je svijet onaj u kojem sam već mnogo puta hodala i pjevala melodiju zaboravljenih anđela.
Ne znam kako sam došla do ove pjesme, ali drago mi je da jesam. Gdje samo pronalaziš te riječi? Melem za dušu.