[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svaku noć sanjam kuću kako gori,
Uzalud se borim bar nešto da spasim,
Svu noć bih plak’o,
Al’ suza nedovoljno, ni dio ne mogu da zgasim.Ostale mi nade na zgarištu grudi,
Al’ bol što mi povrh svega
Otac mrtav osta’…
Samo da nisam izgubio njega.

Za utjehu mi što umro je hrabro,
K’o što je i živio čitavoga vijeka:
Ponosno, bez straha
Ni od smrti,ni od čovjeka.

Sad samo sa snom mogao bih poći,
Da pohodim mjesto mu pokoja
Al’ svu noć bdim sa samim sobom ,
U krilu boli, ni sna ni spokoja.

A jutrom kad vidim majku i sestru
U crnini što nose, nađem dio potrebne mi moći,
Nekako uspijem dan preživjeti
Sve do dolaska nove besane mi noći.

Zagreb, 1992

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting