[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na prozoru čuči dosada.
Ako ne zapada kiša
sama ću je saprati.
Na vratima besmisao bijeloga kreča.
Ako ih niko ne otvori,
morat ću je kao muhu
ubiti svežnjem novina!
Sa zida vrišti paučinasta samoća.
Nazvat ću nekoga telefonom
da dođe na kahvu i spasi me svega!
A možda je najbolje zvati zidara
da nalijepi šarene tapete.
Plafon se smije. Kako ga nije stid?
Ustat ću i ošamariti ga
da će i luster pasti,
nije me nimalo briga!
Tepih prepun mračnih boja
leži mrtav i zgažen…

Medina Džanbegović

Autor Medina

Rođena sam 13. septembra 1968. godine (u astrološkom znaku Djevice) u Zenici. Osnovnu školu sam pohađala u Maglaju a srednju, jezičko-prevodilačku gimnaziju, u Doboju. Završila sam komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1991. godine, zatim književnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2001. godine, a 2009. godine stekla je i zvanje magistra iz književnohistorijskih nauka, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Jedno vrijeme sam radila kao profesor bosanskog jezika i književnosti u Maglaju, Tešnju i Sarajevu, a danas sam poslom i životom vezana za Kairo. Knjiga “Pepeljara i sedam opušaka” je moja prva zbirka poezije. To je bio čin svojevrsne hrabrosti u upuštanje neizvjesnosti štampanja i okušavanje vrijedi li se takvim načinom razumijevanja svijeta, života i sebe uopće baviti… :)))

Website: http://www.facebook.com/pages/Medina-D%C5%BEanbegovi%C4%87/154928114530363

Ova objava ima 4 komentara

  1. Nasmijala si me u ovo sumorno jutro. Dobro je znati reagirati i ljutnjom ako se zna razlog. Znači preudeđuješ pa će nova pjesma reći u što se promijenila. …:)

Odgovori

Subscribe without commenting