[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne izabrah ja da te volim…

Sve je već odavna

Na požutjeloj hartiji vremena zapisano…

Među bijelim cvijećem stoljeća

Što ga ljubav nanizala.

 

Ne izabrah ja riječi koje ti šapućem…

Odavno je već u meni sjeme ljubavi posađeno,

I sve što mi želiš reći zvijezde već znaju…

 

Voljeh te oduvijek, jer srce mi bješe nemirno

a glad za životom neutaživa.

tražih te oduvijek u vremenu  koje te vješto skrivalo…

 

Nađoh te…ali kasno…iza čvrstih rešetki od bola,

i prepoznah tvoja proljeća, tvoju mladost

obgrljenu trenutkom moga voljenja,

zavoljeh tvoje zrele godine žigosane mirisom jeseni

i nekom blagom sjetom…

 

I stigoh  ti samo reći da te volim i da te poznajem

i da si moj oduvijek,

i trenutak taj mi vječnost oduze…

jer sve je to  dragi, na požutjeloj hartiji vremena ispisano…

 

 

 

Autor dsimic

Odgovori

Subscribe without commenting