[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
To je ona ljubav o kojoj se sniva
djetinjim srcem, punim ushićenja;
sa sjajem u oku što nesvjesno skriva
sve svoje oblike i sve boje zrenja.

I ta naša ljubav stalno negdje lijeće
puna je čežnje kao čaša mladog vina;
htjela bi da bude nešto još veće
uzdižući se neslućeno put visina.

Stvorena u nama kao jedno biće
udiše strasno miris oblaka lirskog;
kao žudnu pjesmu, čudesno otkriće,
postadosmo čestice purpura nebeskog.

Naša ljubav živi razasuta po travi
kao eter univerzumom se raspršila;
svakim danom ona samu sebe slavi
šireći u vječnost svoja bijela krila.

Autor Sissi

Ova objava ima 5 komentara

  1. Prekrasna je pjesma, pridružujem se, baš raznježuje. Ovo kad ti Duško napiše “fino” to ti je ko da si dobila ‘Goranovo proljeće’ 🙂 Malo zafrkancije.
    lp Sissi

  2. Duško, Free, Plavo Sunce, Pjero, “fino” ste komentirali pjesmu i stvarno se osjećam kao da sam osvojila nagradu na večeri poezije. Zato vam od srca hvala, puno mi znače vaše riječi i veseli me da vam se pjesma svidjela.

    Lp! 🙂 🙂 🙂 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting