[Ukupno:3    Prosječno:5/5]
Budni, smo, prevareni, ali nećemo otići, jer hvala bogu, još ima riječi koje mogu opisati sve ono što je neiskazivo

Poput ove trave što se stisla uz rub ceste. Njen bitak moj je posljednji oproštaj, od svih mogućih oproštaja koje sam naveo u svojoj nenapisanoj knjizi

Život se nekako pogubio, kažu da ide dalje i to njegovo nepostojanje ne da mi hodati, ne da mi misliti ni jesti, pa čak ni sanjati ono što bih htio

Tako se sastajem sa svojim bivanjem u dva ujutro, vani je mirno, ali puše slabo jugo, sutra su mogući i lokalni pljuskovi, radovi na cesti su tek počeli, može se voziti zaobilazno, ako već morate na put

Bez obzira na sve mi se još uvijek budimo u neko doba, i znamo dnevni raspored, poštujemo ga do neke granice, brinemo se za okoliš

Grad ulaže znatna sredstva u obnovu područnih škola, grijanja i sakralne baštine, vlada se trudi da nam ugodi

Mi smo naprosto razmažena derišta proklijala u svijetu koji nije načistu sa svojim bitnim pojmovima, jer više nema enciklopedija koje bi točno opisivale stvari i činjenice ovoga svijeta

Zato su ove pjesme tako klimave, načete artiritisom i ranom fazom raka pluća

Budni smo, a nešto nas vuče zemlji, koja nas čeka kao promrzla ptica na nekom zimskom portalu koji već dva dana čeka snijeg i zove u pomoć sve gradske ralice i gospodina nadcestara koji nije došao kući

Kažu da je zameten u zadnjem požaru, otada mu se gubi svaki trag

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 5 komentara

  1. Prekrasno opisano stanje ljudi ,države,općenito životnih vrijednosti i neimanje istih. Btw i ja pušim previše kad pišem..no paše mi pa..ne opterećujem se ničim.Pozz!

Odgovori

Subscribe without commenting