svakodnevna golgota
pogledaj me.
koža i duša mi prehladne za dodir.
u znoju svog nespokoja dok tonem
kažem si diši pa nekako preživim
i ispod mesa napinjem srce
a ono udara me.
umjesto krika šapćem:
šuti, pusti, ne diraj me
mogu sam
pa putem posrćem kroz mrak
i pitam se oholo što ti zapravo želiš od mene.
u sumrak, dok Razapeti umire
umačem spužvu u ocat svoje zloće
i glumim milosrđe: evo.. pij…
:)