[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nema gdje vise ici,
korice mi krov, listovi ulice,
u pjesmi zivim,
volim naopako,jako,
i umirem…

Nema nigdje vise…
tuznih ljubavim, kao u skovanim pjesmama,
ponosa, kao kod njihovih majstora.

Nema nigdje vise…
strasti i pozude,kao u stihovima,
samoce, nego u rukama perom zakicenim.

Nema nigdje vise
suza,kao u slovima,
uzdaha,od preslikanih misli na papiru.

A sta ces kad te stvarnost potopi?

A sta cu kad!?
nigdje nema ljubavi kao u pjesmi?
i moj ponos, emocija se zove.

A sta cu kad!?
Strast pronadjem na Trgu 21.stoljeca, u ulici Bez morala br.69,
sve pozude stanu na zadnjem sjedistu auta,u noci punog mjeseca.

A sta cu kad!?
Suze gaze stiklama golemim,u blato kristale!
Uzdahnem,bas tu,izmedju udaha i izdaha djavo stanuje.

“Mi smo suvise sretni bili u onom zivotu,radjamo se u naslovu, udisemo stihove,
mi budni sanjamo nebo boje vanilije, mi nikad odrasti necemo, mi ne umiremo,
sve smrti nase u strofu stanu.”

Autor vuk sivi

Ova objava ima 2 komentara

  1. Predobri stihovi Vuče!Pre predobri!Vrlo upečatljivo napisano!Osobito je kraj jako dojmljiv!
    “Uzdahnem,bas tu,izmedju udaha i izdaha djavo stanuje.

    “Mi smo suvise sretni bili u onom zivotu,radjamo se u naslovu, udisemo stihove,
    mi budni sanjamo nebo boje vanilije, mi nikad odrasti necemo, mi ne umiremo,
    sve smrti nase u strofu stanu.”…ovo mi je fantastično!
    Lijep ti pozdrav!

    • shadea, hvala… dosta formalnosti, realnosti, malo poezije, pjesma bez etike 😀 al ima nekako finu poruku-pouku, “dok citam sve clanove, ovog sajta svi nekako dijelimo isti-slican osjecaj, svaki nemir i mir u pjesmi utopimo”….

      Pozdrav sha 😉

Odgovori

Subscribe without commenting