[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

U dvorištu mom zelena topola
raširila grane da ne bude gola
u gustoj krošnji gnijezdo jedno
savila ga vrana brižno i vrijedno.

Ona na stablu, a ja na balkonu
zasjele svaka kao na svom tronu
naučile živjeti jedna uz drugu
kadikad dijelimo čak i istu tugu.

Okrenute nebu i životu svom
čuvamo i branimo svoj jedini dom
družeći se tako iz vidne blizine.

Prolazi ljeto i bliži se studen zima
dok topola boju jesenju poprima
pitam se: da l’ ćemo dočekati proljeće novo.

 

Posted by Sissi

This article has 5 comments

  1. Pjero, hvala na čitanju i osvrtu. Gledam vrane kako bacaju orašaste plodove na Zg aveniju s lampi, nije mi jasno kako mogu izračunati gdje spustiti plod, ali nisam znala da mogu “govoriti”. Čak ih promatram kada skrivaju hranu za kasnije i očito memoriraju gdje su odložile. Moja vrana najbliže se spustila na antenu (koja je pričvršćena na balkonu) pola metra od mene. No, nije čudo po zimi im ponekad bacim koji orah ili suho voće.
    Veliki pozdrav i lijepu večer ti želim! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting