[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pitala si me tiho, netom prije sna,
da znam li ja za suze radosnice?

Uzeh vremena dok mi se maglio vid
Ne zbog toga što nemam odgovora
Već što se iz sjećanja na taj trenutak
Umalo ne iskradoše nove dvje suze…

Jer tog sam dana susreo Boga!

Ali Boga kao
Velikog Oca i Veliku Majku,
Bezuvjetnu Ljubav
Roditeljskim svijetlom
Objedinjenu!

Kao da sam čuo pitanje:
– Pa gdje si bio do sada?
I moje se ishitreno Jastvo
Od sreće nespretno javi:
– ne znam, evo, Ti mi reci!

A On polagano, preko lica,
Kroz tragove suza radosnica
Do srca prošeće i tamo se
Udobno smjesti, pa reče:

Uvijek sam te čekao
Na istome mjestu
Ti se pitaš gdje i kada
Ja ti ponavljam

– Ovdje i Sada.

Posted by Prometej

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting