[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Razlijeva se mlada sparna mrklina

nove noći koja počela je nedavno

i, kao neka ptičurina, mirno spava.

Ona kao da je voda moga mlina,

ona kao da će započeti nešto slavno,

vrijeme povjetarca; jesen stiže prava.

 

Jedan je dokaz jer kao da nekoga ljubim,

kao da je netko sasvim živ moja meta.

Kako bi se inače ovo sve događalo?

I to u takvim vremenima grubim?

Slavno je ono, a slava je vječna i sveta,

što me je uvijek do sada pogađalo.

 

Ni mjesečine nema zbog povjetarca,

grad je u tami, sam od sebe ne svijetli,

niti ima razloga slaviti ovaj trenutak.

Nagovještaj kao trag od neka žmarca,

kao prah leptira koji više ne leti,

postao je sada meni neiscrpan vrutak.

 

Svježina prolazi kraj mene i treperi,

zaista je ova godina bila sparna,

i sve tiho, mirno dolazi mi u pomoć.

I sutra će opet svi spavati, i zvijeri

i bit će opet ona slava, tako stvarna,

jer sutra je skoro, sutra je nova noć.

03.09.2015. 01:50

 

Odgovori

Subscribe without commenting