[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Imali smo, e moj stari….
pamtim sva ta mlada ljeta
noć zamalo po granama
na listova gledj zalegla
( gle mi oko, maglom gega)
mi hodasmo šutom preko polja 
da ne dižemo jata skritih ptica
iz snih gnijezda u tog polja istog
bestalasnog u suton do brda pasa
iznad grada, po puteljku od zelenog kreča
sve do brane do nasipa od bukača
što od ljudi buke rijeku grada čuva
pamtiš li to , il’ to mene sjetnog
samo miso za besan jezik vuče
da u meni sve svijetlo ne zaspi
i sve strune paučine rijeke
sa topola iznad kupe
ne rasprše struje vjetra
što se suton mog života zove

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting