[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Urežu se tako neke slike davne

Zalazačeg sunca il’ svitanja snena

Bol raznesu dušom kao žive rane

Neki miris dima ili pjesma njena

Kad se sjetiš toga protrneš lagano

Medena milina preplavi ti grudi

I opet si sretan kao nekad davno

A slavuja pjesma ponovo te budi

Ti si na planini staro društvo tu je

I pjesma i flaša oko vatre kruže

A svako za sebe svoje snove snuje

Sve je jako dobro dok sjećanja služe

Čim zatvorim oči ja sam na planini

Grijem njene ruke u njedrima svojim

Oko nas je suton u tihoj milini

Dok maštati mogu ničeg se ne bojim.

Višegrad, 2. februara 2011.

Posted by cika Savo

Rođen u Travniku, živio, rastao i radio u Novom Travniku dok me vjetrovi rata nisu oduvali u Višegrad gdje radim u Domu kulture.

Website: http://www.blogger.com/profile/02777561403535230403

This article has 15 comments


  1. Čim zatvorim oči ja sam na planini
    Grijem njene ruke u njedrima svojim
    Oko nas je suton u tihoj milini
    Dok maštati mogu ničeg se ne bojim.

    Jako lijepa i sjetna pjesma…za svaku pohvalu. Pozdrav :))

  2. Predivna rima cika Savo, bas sam uzivala …samo sto sam ja pokusala da je citam u prisvojnoj zamenici na pr:

    Kad se setim toga protrnem lagano, bude mi nekako bliza…inace predivno je…pozdrav i osmeh za tebe 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting