[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U sumrak na putu od pamuka

sreo sam čovjeka

koji je stihovima

kovao sablje ukrašene čipkama

riječima

koje su mirisale na jabuke

potapao španske lađe

Ne rekosmo ništa

šutnjom ispisasmo sonet

na orahovom listu

i spustismo ga

u zelen ćup

da

kad sve prođe

izlista

u nekoj bašti

Autor Sumiko

Ova objava ima 9 komentara

  1. Sumiko, lijepo sročena refleksivna pjesma. Bajkovito je vraćanje u neko drugo vrijeme, a opet, spojeno je to vrijeme s budućnošću. Sve je spojeno, povezano, jedna ljepota niče iz druge. I nije potrebno pričati. Dovoljno j ezajednički ispisati jedan lijepi sonet. Odlično. Veliki pozdrav.

  2. “Ne rekosmo ništa

    šutnjom ispisasmo sonet

    na orahovom listu

    i spustismo ga

    u zelen ćup

    da

    kad sve prođe

    izlista

    u nekoj bašti” 🙂 Lijepo, jako lijepo 🙂 Pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting