[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kad bura života ko sveli list me nosi

i sve se u duši nakupi za čas,

kad stvarnost gruba nadu pokosi

u pjesmi tada ja potražim spas

 

Neka se nada polako nazire

kao sunce kroz oblak sivi

i kad  sve počne da umire

u pjesmi se opet rodi i živi

 

Ona se uvijek pojavi kad

je sudbina opaka i zla

i kaže da život je i let i pad

između ovog neba i tla

 

Pjesma odagna bol i tugu

i riječima svojim vida mi rane

njoj se obratim ko najboljem drugu

i krenemo dalje kada sve stane

 

 

 

 

 

 

Posted by Sani

This article has 7 comments

  1. nekako mi je prva kitica najjaca . nadovezuje mi se ova pj na onu jucer ( ako se ne varam ) misaono. treba oprostiti i sebi a to je najteze ali tek onda idemo dalje. pozdrav

  2. Svi imamo dane kada nas slomi stvarnost,kada postanemo svjesni koliko smo u jedno i slabi ali i jaki kroz sve što život donosi.Sansan,još ima stvari koje mogu donijeti osmjehe 🙂

  3. O Sansan izvini na gresci, tek sad shvatih da si ovu ti napisao, ali naravno komentar ostaje takav kakav jeste, tu nema dvojbe ni greske. Stari se, sta ces?
    Lijep pozdrav 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting