[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kraj otvorene vatre i gorućeg drveta

suše se pogledi,

gore,

dižu se u dimu.

I nestaju.

Čuju se samo krici suhog drvenog srca

plavog od žestine,

vodenog,

prelivenog u lavu.

I nestalog.

A ja se pitam jesam li to drvo

što postaje lava,

gori

I nestaje.

Autor Mirka

Studentica književnosti

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting