ŠUŠTI TIŠINA

Šušti tišina,

nigdje budne duše.

Šumi more.

Budne su samo ptice

što ranom zorom poje.

Čujem krik,

što dopire iz dubina

i pitam se tko je.

Ne, nitko to nije,

to su samo misli moje.

I dok pišem ove rime,

čudne se riječi roje.

Pružam ruke,

uranjam licem

u jesenske boje

i plačem.

Plačem jer odlazi ljeto,

odlaze ptice i ljudi,

a vrijeme svima sudi.

U ovom tužnom trenu,

barem ti kraj mene budi.

Jer skoro će zima…

Nensi Buble © 2009

One Response to “ŠUŠTI TIŠINA”

1. LoLa kaže:

   rujan 10, 2010 u 11:24 prijepodne

   Ovu sam pjesmu već jednom čitala. Jako mi se sviđa. Tišina. ;))))))))
   A čitala sam još neke tvoje, vidim sada. Pamtim pjesme, ali ne i tko je napisao. Moram još jednom svaku pjesmu obići. Pozdrav.