[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pjesma nježne grlice razbudila me,

note mi nebeske po trepavicama satkala.

Na duši se mojoj začula pjesma vječnog sastanka,

ona što srcu govori o mostu vječne ljubavi.

Udahnula sam život,

udahnula sam rajsku glazbu svečanu.

Rijekom Seine danas ploviti ću!

Sa anđeoskom povorkom pjevati ću pjesmu ljubavnu.

U ljubav vjeru vrati, molim te dušo više ne pati.

Potok budi u rijeku što ponire,

kraj mosta što izvire.

Uglazbiše se na mojoj duši riječi nečije.

Grlica napravila gnijezdo ispod mosta,

a meni ljepota i mir u očima osta.

I vidjeh leptira kako silazi sa planine,

miluje cvijeće što uz kameniti most se uspinje.

Sunce se rječicom lepezastom zrcali,

i oblaci u njoj putuju. Krije tajnu duboku.

I gle dok cvrčak pjeva akorde u travi,

moja grlica se javi da zapjeva mi o zlatnoj ribici.

Moju dušu posjetiše tajne krijesnice,

kažu da most su obasjale kao zvijezde nebeske.

I gle, netko moj smiješi se, sa mosta ljubavi cvijeće šalje mi!

Kazah nježno; dođi draga da te zagrlim!

 

Posted by Ana Emanuela Šimunić

ANA EMANUELA ŠIMUNIĆ, pjesnikinja i duhovna spisateljica Rođena sam u 22. lipnja 1983. u Gospiću, živim u selu Bilaju srcu Like. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Duh Sveti, a od zemaljskih Pablo Neruda. Čitav život provela sam po bolnicama, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Po struci sam ekonomist ekonomike poduzetništva, kreativna sam i ambiciozna duša. Radila sam kao prodavačica na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić kao pomoćni radnik, administrativni i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Dobrostivost Božja, koja je snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše, otvorila je u meni milosna sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme za autentičnu dušu, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koje su mnogi podržali i potaknuli me da još ustrajnije pišem. 2012. dobila sam divan dar Božji da svjedočim svoju vjeru putem poezije u prozi, ali i poziv da 2016. godine Gospodnje postanem voditeljica molitvene zajednice svetog Jakova apostola u mojoj župi Bilaj, gdje sa svećenikom i prijateljima molim za sve potrebite i čitav svijeta. Svakodnevno pišem ljubavno – duhovnu tematiku i ne brojim više koliko je proze u poeziji, duhovnih priča i misli proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja Šaptačica, utješiteljica potrebitih, darovana krilatim mislima Životvorca, koji me potiče da budem utješiteljica braći i sestrama. Što je sve milost Božja, bez njega bi ja bila tišina, On je moja raspjevanost srca i duše. Svoja djela čitala sam na književnoj večeri u Rijeci, na Trsatskoj gradini i mnogim prijateljskim druženjima. Poseban prijatelj Mato Mijatov uglazbio mi je PJESMU USLIŠANJA, koja se nalazi na mom youtube kanalu, na kojem kreiram svoja djela. Napisala sam i roman; NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI, koji sam objavila na društvenim mrežama i Rimokatoličkom portalu; put-istina-zivot.com/nebeski-dnevnik-andela-ljubavi-roman/čitan je sa radošću lijepih komentara. Neke pjesme su mi ušle u CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR, čuvanje na 100. godina. U Sisku, 4. prosinca 2014. Godine od poštovane pjesnikinje Mirjane Pejak, sa članovima njene facebook GRUPE „UDRUGA ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK koji su zastupljeni u KNJIZI USPOMENA položenoj u VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE. 2014. sudjelovala sam sa pjesmom MOĆ DJETINJEG SRCA u humanitarnom projektu ZAGRLI ŽIVOT; koja je sa drugim pjesmama uvrštena u elektroničku knjigu za djecu. Dobila sam brojne zahvalnice sa susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ iz Križevaca. Četiri knjige sam objavila na http://www.shopmybook.com, mnoge su mi ušle u zbornike Webstilus. hr ali su te stranice ukinute i na žalost ih nisam imala mogućnost publicirati, ostali su neizbrisivi tragovi u srcima, koji su mi poticaj u stvaranju knjige djela iz 2018. ,, KRILATE MISLI“. Svoj život ispunjavam duhovnošću, svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i Google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam 2017. dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, poezijaonline.net, te na svojim blogovima i mnogim stranicama, koje navodim: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ http://korizmenoputovanjeanaemanuela.blogspot.com/ http://put-istina-zivot.com/category/duhovnost/ana-emanuela-simunic/ http://stopnasiljunadzenama.blogspot.com/2012/12/ana-emanuela-simunic.html http://www.poezijaonline.net/?s=Ana+Emanuela+%C5%A0imuni%C4%87 https://www.youtube.com/watch?v=eP7gsno90E0 https://plus.google.com/110179312402162379979 https://issuu.com/dhk-ogranak-rijeka/docs/knjizevna_rijeka_br._1-2012/241 Za moju biografiju je dovoljno upisati; LJUBAV. I znati ćeš sve o meni. Jer samo je ljubav puna maštanja i praštanja... odricanja i darivanja. Samo ljubav moli i kad je do kosti boli. Blagoslovljena neizustiva ljubav Isusova, zbog koje i ja pod križem umim voljeti i biti voljena! Poučio me Duh Sveti nutarnjoj radosti! Razigrana, pričljiva, emotivna, opasana vjerom da postoji sve ono što volim, takva sam ja unatoč brojnim razočaranjima i mišljenjima ljudi... živim sa osmijehom ljubavi kojoj se nadam. Unatoč povređivanju ostajem ona koja ne vrijeđa. Volim svoje bajčice srca, o da pomalo sam djetinjasta, ali u isti tren i žena sa mačem za pravdu... Eto to sam glazbena kutijica svega i svačega, puna molitvene melodike, duša spremna za rajske bitke, živim u kuli izvezenoj od najdivnijeg trnja Kristovog, spuštajm suze na ruže koje mi navještaju posebne milosti Božje. Po mene će doći sve ono što mi Bog priređuje. Blago se mome katoličkom srcu koje se uzda u Presveto srce Božje. Obučena u raspjevanu pravednost svete ljubavi koja je milosni dar od Krista, takva je moja duša, moje srce ljubi sve ono što je Isus učinio i čini kroz moje okove i okove svijeta, radujem se i kada boli do kosti... jer Duh Sveti moje srce pokreće! Ne dopuštam duši da zaglibi u tami satrtog tijela... dozivaju je iz tunela tijela rasplakanog sveti anđeli, trubama sionskim, svjetlom uskrslim... da naviještam nutarnju radost vjere u Krista, radosnica sam jer slušam zakon svet; Radujte se u Gospodinu uvijek! Po osmijehu vjere me znaju mnogi... tugu i nepravdu okova mojih iz mene izgoni milosrđe Božje. Rasplesanost i pjesme ljubavi od Boga su moj put... sve dok me ima... Ne neće mi sagraditi spomenik, ne težim titulama, moje će ime nakon par desetljeća izblijediti... smrt će moje tijelo zemlji oteti. I nije to tužno, tužno će biti ako moje ruže na grobu ne blagoslove suze ljubavi za koju živjeh. Lipo bi bilo da nas se neko SJETI za 100, 200, pa i za 1000 godina, da ostavimo trag molitve i ljubavi na ovom svitu, da neko u vjeri zbog naše vjere živi. To je ono pravo nasljedstvo duhovnog bogatstva kakvo su nam ostavili sveti. Svjedoci Božji i danas neraspadnuti stoje i čudo od Gospoda za nas mole! Blago očima istinske vjere, doživjeti će uslišanja po milosti Kristovoj. Blago srcu poniznom, koje za spasenje bližnjih kuca poput zvona nebeske katedrale. Blago onom tko se je odazvao na sveto poslanje.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Mislim da će te ovaj opis još više podsjetit na Pariz! 😉

    SJEĆANJE NA OSVOJENU NAGRADU, PUT U PARIZ
    11.10 – 14.10. 2012.
    ,,Lipo je sitit se svetog iznenađenja, otić u lipotu proživljene liposti!,,

    Poletjela u nebo, u plavetne livade,
    Po svuda kao da su snježne padine,
    Prvi let,
    Prvi osjećaj dobiti krila
    I biti tamo gdje bi najsretnija bila,
    Kao ptica Rajska slobodna.
    Svi oni anđeli o kojima sam pisala,
    zbog kojih sam suze radosnice brisala,
    oni kao da su tu, mašu mi u prolazu.

    Okupani suncem zlaćanim,
    ronila sam dušom k njima,
    Kroz prozor im ruže slala,
    Sa divljenjem im se klanjala.
    Kao da Nebo htjelo je nagradu da dobijem,
    Nebeski dom da posjetim,
    Dobro da se osjetim.
    Blaženo stanje duše,
    let bješe mio i drag,
    kao da me zagrlio netko srcu predrag.
    Pri spustu sletjemo u «Novi svijet», onaj od pamtivijeka
    popularan, znamenit i lijep.

    Prostranstvo po svuda,
    beskrajni pogledi na znamenite spomenike,
    muzeje, vrtove, parkove, mostove, anđele!

    Hotel Ibis ugodan odmor pruža,
    u tom krevetku odmori se tijelo i duša.
    Iznad hotela divni neboderi izrasli,
    Grad Pariz tako ponosit stoji.
    Betonske pločice, klupice i parkovi dovode nas
    do divnih vodoskoka,
    Tu kao da su svi vladari,
    Pa se zbog njih svjetlo na ringišpilu pali.
    U čast vladarima voda se uzdiže i sjaji
    kao da nešto taji.
    Dok hodimo trgovačka arena sja,
    njezina unutrašnjost odiše novim dobom…
    Poletjele u grad ljubavi i snova,
    U grad sreće koji nam srce nikada zaboraviti neće.
    Jesen, a kao da je u srcu ljeto,
    Ima u tom prekrasnom gradu ono nešto sveto.
    Prošlost koja se budi iz svakog pogleda
    na spomenike, muzeje, zgrade, mostove.

    Slavoluk pobjede na Trgu zvijezde u nebo uzdiže
    u znak pobjede francuskim borcima diči se.
    Sve odiše čarolijom prošlih dana.
    Kao da je još uvijek duh nestalih junaka sa nama.

    Prošlost se značajno urezala u svaki zid, u svaki kip,
    U svakoj zgradi ima onaj poseban utisak vladara baroknog doba.
    Po svuda bakreno, zlatne kupole sijaju,
    kipovi zlatom krašeni poput sunca sjaje.
    Srca nježna opijaju.
    Toliko prostranstva u pogledu seže, grlimo pogledom svaki kutak

    Tog plemenitog grada, često se osjetimo kao da smo kod kuće.
    Dok sestrica i ja kao posjetitelji hodimo, sve je prekrasno,
    punjeno duhom ljubavnog prostranstva.
    Osjećaš se slobodnim kao ptica dok gledaju te nepoznata lica.

    Bazilka Svetog Srca toliko blagosti nosi,
    Taj izgled,
    Taj dojam svetosti u svakoj je mojoj kosti.
    Prostranstvo nebesko kao da se u tu baziliku spustilo,
    Po svuda ikone svete, svijeća sjaj,
    Pravi Božji dar. Marija sa Isusom kao da nas prati,
    Sve dane ovdje provedene blagoslovom pozlati.
    Svijeću sam i ja upalila za sreću i zdravlje sviju nas.
    Bizantski mozaici, vjerske relikvije po svuda vide se,
    Duša divi se!

    Prekrasan pogled na grad se pruža,
    Toliko ljepote bazilika pruža,
    Tu ne vene rajska ruža,
    Sjaj joj je vječan, ne gasne.
    Podzemljem život užurban vlada,
    Po negdje pjesma pjevača odjekuje
    I melodija violine koja topli srca i podzemlje čini veselije.
    Na površini slavni mostovi,
    Rijeka Seine kroz njih teče,
    Dodiruje ih kao da ih spaja i miluje,
    A brod lagano plovi u njemu se pjeva i voli,
    Tko bi ovoj avanturi,
    Ovoj pustolovini duše da odoli!
    Kao da ostvaruju ti se snovi,
    Kao da sanjaš.
    A znaš da uistinu diviš se
    Što Bog stvori na Svijetu ovome.

    Znak Pariza,
    Eiffelov toranj sja,
    Kao da snagu srcu da,
    Tolika snaga je u njemu,
    Eno kraj njega čovjek voli ženu.
    Od nekud kiša se stvori,
    To nas nebo blagoslivlja i voli.
    Vjetrić puše,
    Ljube se dobre duše.
    Crnci, bijelci, kinezi, japanci, i mnogi drugi
    Ovdje su isti posebni ljudi,
    Pariški duh ih opija,
    U ljude prošlošću opijene pretvara.

    Još samo fale rajske kočije, vitezovi, knezovi, kraljevi i carevi da ožive
    Dame da obuku raskošne haljine pa da Pariz postane
    Ono što nekad davno bio je.
    Toliko prostranstvo Parizom vlada,
    A osjećaš se tako dobrodošlim i domaćim.
    Osjećaj slobode,
    Osjećaj adrenalina,
    Osjećaj ljubavi,
    Osjećaj dragosti,
    U svakoj je osobi koju sam srela,
    Zaista sam taj grad promatrala očima srca i duše,
    Tako sam mogla ući u srž njegove potpune čarolije.
    Oduševljene putem, sestrica i ja ,
    Krenule smo kući prepune dojmova.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting