[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Širom otvoreno srce

sprema se da poleti

u neizgovorenost, tamo za dušom

U meni mlado, nadobudno sunce

kuje osvetu sjeti

sječe ju u korjenu, umiva sušom

pa nek raste tako

ako znade

 

Sve zamisli smisla

obistinih pred neko vrijeme

još završne finese fale i poneki ljudi

Možda bezbožnost me stisla

al’ u utrci sa zavisti svi padaju sa stijene

što da ih stvaram

svaki čovjek nek’ u svojoj se priči budi

 

Nać ćemo se svi

naravno, u pravičnosti

oslobođeni i u punom sjaju

Prije nego rasprše se sni

neka ruše nam se naši vlastiti

jedan po jedan

svakom greškom, svakim padom

sve smo bliži beskraju

 

U obilju riječi

svejedno forsirane su rime

kao u ovoj pjesmi, tako u životu

Zadnja strofa ovdje uklopit se neće

tek pišem što na pamet mi pada

u vjetar ne baca se sjeta

jer opet će da ju donese

tek ću….da umivam svoj novi svijet

Autor crna pantera

am a man

Ova objava ima 2 komentara

  1. Dobro si to smislio. Sušom izmoriti sjetu.
    “svaki čovjek nek’ u svojoj se priči budi” Tako uglavnom i biva. Zanimljiva je pjesma,sviđa mi se. Veliki pozdrav pantero.!

Odgovori

Subscribe without commenting