[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tebi, djevojko,

što te snovi moji od sjećanja prave

riječi ne znače ono što znače meni,

ali duhovi šutnje na isti nas način dave,

u tišini oboje umiremo zarobljeni.

 

Tebi, anđele crvene kose,

zalasci sunca nisu ono što su meni,

al’ noć čista što sa sobom je nose,

na isti nas način ljubi dok postajemo sneni.

 

Ti, svjetiljko mojih najmračnijih soba,

nisi ja, ali jesi život koji svijetli u meni,

dva začarana tijela, u osobi osoba;

dva različita svjetla, u zajedničkoj sjeni.

Posted by arenas00

Živim u Bihaću, BiH.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting