Suncokret
Iz srca mu Zemlja klija
Dok mu korijen
Vodu u podzemlju pije
Močeć usta
Suzama nebeskim
Gle, koliko ih je
Tih Sunaca
Na tijelu mu
Što u Nebo streme
Suncu okrećuć se
Uvijek smijerom
Kamo zraka krene
Jer i on je Sunce čisto
Kugla Zemlje
Vječno Nebu okrenuta
Da nam Zemljom
Širi radost sa Nebesa
Množeći ju u svom zrnju
Crnom oku bića svoga
Gdje se nježna klica krije
Za ponovno rađanje
Lijep opis suncokreta.Pozdrav.
Čudan je taj cvijet ,suncokret,koliko inspirira.I ja imam sličnu pjesmu posvečenu suncokretu.Ova mi se jako sviđa.Pozdrav.
lijepo napisano Zen..pozdrav
Jeste lepa, zagonetna biljka i zvet, uvek moze inspirisati, svidja mi se, pozdrav!