[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pobjegoh ovamo,
U drugi svijet,
Daleko od buke,
Daleko od sivila,
Od tmurnoga grada…

Napokon sam,
Ogrnut tišinom,
Dišem punim plućima,
Pod koracima lisnat sag šušti,
Nada mnom zelen svod se diže,
Stoji na stupovima drevnim…

Kročim dalje,
A trake sunčevog svjetla
Zabijaju se u tlo,
Nosnice mi pune
Mirisa života,
Što hrani dušu,
Iscjeljuje tijelo.

Zatvorih oči,
Naćulih uči,
Hvatam zvuke divljine.
Cvrkut ptica,
Šum vjetra što putuje krošnjama,
Srnin trk,
Škripa grana,
Žubor potoka…

Tu sam slobodan,
Nema spona da me vežu,
Tu živi Bog,
Ovo je crkva moja,
Svetište, hram…
Ovo mjesto jest sam život,
Što vjekovima traje,
A kad utrne se,
Svemu bit će kraj…

Autor odoakar

Ova objava ima 2 komentara

  1. super i pjesma i poruka. zajednistvo pjesnika i prirode. skoro kao da sebe citam. mada moje je okruzenje sada bez srna a nekad su mi znale doc pod prozor.prizor za pamcenje. pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting