[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U parku između

pošte i doma zdravlja

hotimice ti dotaknuh prste

dok si ponosit hodao.

Ljubila sam ti kutak usne

sitnim cjelovima

nalik jesenjoj kiši

što ne staje

već vječito sipi.

Stabalce duda

pod zelenim slapom

titranjem lišća

uglazbilo je ljubav

koja iz špalira kapljica

pljuskove stvori.

Bila je to orkestralna

suita

ulici,vijencu,bulevaru,

ukrasnom grmu,

tratinčici i maslačku,

haustoru sa bakom,

mačkici u kibicfensteru

i milovanju naših koraka.

Ta glazba još traje.

Posted by pervan

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting