[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bogovi vjećaju,

dan navlači haljinu sive boje,

mlazovi ruku, kao bujica iz kamena,

modro gvožđe iz peći sunčevog harema,

pruža se jezik pizme i plamena,

udara munja do amena;

ništa živo nije,

ostatke ostataka gutaju pješčane zmije,

bespomoćan s livade gledam.

 

Mrtva duša, zazidani je cvijet,

bez sunca, bez vode, bez zraka,

krhka je poput stakla,

njezina ćud,

posljednji je sud,

dok s kraja druge obale hrli sama

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting