[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nisi se usudila biti
iznad kotrljajućih slučajnosti.
Gazila si me po svim vertikalama
svakog izdisaja koji sam doživio,
nadajući se vremenu
u kojem ću ti reći
hvala ili zbogom.
Nisam.
Nećemo danas zagrliti sutra,
jer možda ne postoji ulica
u koju sam mislio da ćemo skrenuti,
sa onim užarenim obećanjima
i onim mladenačkim pogledom
što se krije u svima nama.
Zaboravi, ili me ponovo udahni
u postojanje,
jer ja sam ipak,
mrva uzdizane vječnosti,
tračak obožavanog svemira,
istina koja je zapisana.
A tko si ti,
sudbino moja zbunjena?

Autor Pippo1906

Ova objava ima 1 komentar

  1. Ne mogu izdvojit stih ili strofu koje me očarala, jednostavno cijela pjesma je ostavila na mene veliki utisak i spoznaju da je sudbina kao malo dijete zaigrana, prekrasno.

Odgovori

Subscribe without commenting