[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pleksiglas je ponekada taman u biti,
I vjetrom je donešen jedan list još zelen.
Volio bi sa nekim pjesnikom piti,
Volio bi upucan biti; jedan jelen.

A možda i sob, a možda i lane,
Jer sanjam dane kad će srce da mi stane.

A sve baš zbog tebe, sudbino teška.
Nepresušna.
Da!

Posted by Pippo1906

This article has 14 comments

  1. A sve baš zbog tebe, sudbino teška.

    U ovom stihu pronalazim bit ove tvoje zaista neobične pjesme. Sviđa mi se kako istražuješ, upotrebom različitih stilskih figura – taj tako čudesan svijet pisanih riječi 🙂

    Pippo, lijepo te pozdravljam !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting