[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pleksiglas je ponekada taman u biti,
I vjetrom je donešen jedan list još zelen.
Volio bi sa nekim pjesnikom piti,
Volio bi upucan biti; jedan jelen.

A možda i sob, a možda i lane,
Jer sanjam dane kad će srce da mi stane.

A sve baš zbog tebe, sudbino teška.
Nepresušna.
Da!

Autor Pippo1906

Ova objava ima 14 komentara

  1. A sve baš zbog tebe, sudbino teška.

    U ovom stihu pronalazim bit ove tvoje zaista neobične pjesme. Sviđa mi se kako istražuješ, upotrebom različitih stilskih figura – taj tako čudesan svijet pisanih riječi 🙂

    Pippo, lijepo te pozdravljam !

Odgovori

Subscribe without commenting