[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bratac bratcu otimlje koricu kruha,

bijedna djeca skupljaju zrna kiše,

da bi oprala dušu od zadaha zla i boli,

da bi suzama svevišnje sile

nasitila bijedno srce svoje .

Siromaština gladnih očiju iz mraka viri,

a grijeh podbuhlih obraza šulja se ulicama

obzidana grada.

Hara kuga i kolera novoga doba

i lešinari se međusobom kolju

za komad strvine, čupaju si perje.

Psi laju, a karavana nema,

sve je propalo u zemlju;

vjeđe svijeta zatvorile su se zauvijek.

Crni gavrani prodorno grakću

 i nose crni nadgrobni kamen;

svijet se otrovao zavišću i zlobom,

svijet je postao zao.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting