[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Samoća svoju čahuru plete

i preostale veze prekida,

srce tako naučilo nije

i ljuti se,

htjelo bi da bude kao prije,

da voli, voljeno bude,

ljubav i radost oko sebe da širi.

 

Poruku šalje na sve strane,

uzalud, odgovora nema,

neće ga ni biti,

sve dok se jednom,

zauvijek ne smiri.

 

Ostaju mu samo uspomene,

koje čuva,

dok zadnja nit čahuru ne zatvori,

sve dok ne stane.

 

Sudbina je to mnogih,

da postanu suvišni, usamljeni,

a to teško boli,

pitaju se u svojoj samoći,

da li ih itko voli.

 

Često prizivaju svoje anđele,

da po njih dođu,

da ne gledaju svoju samoću

i da što prije Stvoritelju dođu.

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting