[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Ne osjećam se više kao subjekt, prazan mi je dan

Ne treba mi ništa, samo vlak

Zadnji stiže s juga, gledam kroz prozor, navučene zavjese

Svjetionik bez krila, dođi do njega

Pričati o tome sutra

Bilo je divno, nemaš pojma… da…

Ulazimo u grad, vlak se kotrlja, ziba se slika

Drvored nas prati, i on tajnu ima

I on tajnu zna

A ono sve što nismo rekli…

Dobro je, reci hvala, zatvori vrata, obriši ruke…. ne brini za kraj

Bilo je… ne mogu ti opisati… predvečerje… sumraka suton

Pogled… kao da gledaš grad a vidiš morsko dno u blizini

Nebo i trava, pijesak i modra tišina

Biram, prva klupa zdesna, vrata, park

I životinje su uz nas, morske pčele

Tirkiznosneni oblaci, dah s gornje usne

Došao je mjesec maj, došao je lipanj

A u srpnju July morning

Tako su prolazile naše godine, a selo je ostalo bez žitelja

Opustjele kuće, svi su sišli na more

Nismo znali, nismo ništa vidjeli… ni htjeli… pobogu…

Konačno, ništa ne ovisi o nama

Jer subjekti više nismo

Draga… Život ide dalje…

A mi?

Subjekt u perivoju?

Čemu taj naslov, pa još i pjesma?

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Subscribe without commenting