[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
On stvara svijet iz ničega, i to mu daje izvjesnu svetost, ako to podnese i pokaže se dobrim, čeka ga sjajna budućnost

Nakon toga razdvaja svjetlost od tame, sama ta ideja vrijedi zlata, privlačna je, lucidna i slatka a ujedno velika i lijepa kao prostranstva južnih nebesa.

I smjesti u taj prostor zvijezde, i tijela okrugla, velika i mala, i sve to promiješa i razbaca

I vidje On da je sve to dobro, štoviše sjajno, i da ga ova igra neobično veseli

Uvuče se On sav u svemirska prostranstva, i svemu podari svoj dah, uvede zakone i pravila, pa onda sve to još malo zabašuri i sasvim opušteno legne, a tijelo ispruži od sunca do neke druge zvijezde

Zaplovi Mliječnom stazom, a u rukama mu planeti i duge sjajne komete

Nakon svega, pomalo umoran i smeten, zamota se u samoga sebe i tada, izvan svakog razuma i misli, stvori Vrijeme

I k tome jednu vječnost samo za sebe

I u vremenu, pomalo nesmotreno, stvori i Život, i da mu nekakav oblik, nekakvo tijelo koje se giba, govori i miče i jednoga dana počne tražiti svoga Tvorca

Koji mu stalno izmiče, ne da se Otkrivenju, ničem opipljivom i spoznatljivom

Da bi spoznao sebe Život nalazi spas u Smrti, tražeći svoju malenu vječnost

Uzdajući se sada u prevrtljivog Sina, Život ponavlja svoje tužne sheme i bježi od samoga sebe

u neku nestvarnu stvarnost, u samoizlječenje, veliko i važno obećanje povratka,

u nekoga tko drži sve konce svijeta

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Subscribe without commenting