[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Otkad si napustila me,

Pokušaj za naći spas,

Osjećaj, prepolovio se,

Sama pomisao na nas,

Davno izgubljena za oboje.

 

Misleći na onu tebe,

Moje biće nestvarno,

Izluđujem samog sebe,

Dno za mene je trajno,

Srce izlaz naći neće.

 

Evo me sad,na kraju sna,

Razmišljajući putem kući,

Opsjedaju me stare sjene,

Želiš li i ti sa mnom ući?

Srušiti skupa grdne stijene.

 

Kraj tebe se opet budim,

Prošao je i taj ružan san,

Opet sam onaj stari ja,

Sve mi jasno kao dan,

Sreći mojoj kraja nema.

 

Gubim se,što da radim,

Razlika sna i stvarnosti,

Što u svojoj glavi gradim?

Ne znam više preboljeti,

Ljubavi staroj se gadim.

 

Vjerujem, biti će bolje,

Doći će opet moji dani,

Jedan baš takav s njom,

Značio bi više od lani,

Sama bol u srcu mom.

 

Izgubio te zbog gluposti,

Zamjenio na čas drugom,

Kajanje još ne prestaje,

Zauvijek ćeš biti ta,

Koja uistinu mi nedostaje.

Posted by isikwele03

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting