Stvarnost

Mirne su se noći sakrile

teškim maglama nesanice

a posramljeni grešnik svjestan sebe

pred čistim Svjetlom crno zaklanja lice

Pokušala sam pobjeći

da ne čujem sve te krikove

da mi oči ne vide tamu

i mukle njene strahove

pokušala sam pobjeći

ali od živog sna dalje ne ide

I još ću jednom kao nekad

prepustit’ sebe tišini što guši

A možda i opet kao nekad

taj odsjaj života životu smrti

zapali istinit život u ugasloj duši