[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Strepim zbog onih
koji morima plutaju kao odbacene krpe,
bjeze  a ne znaju kuda, bjeze ih cijele hrpe;
na drugom kraju Svijeta
oholost se udruzila sa silom
pa u Svemiru uvjezbava trupe…

Plasim se da ce uspomene zauvijek ostati
pupoljci u cvijece nikad rascvali
i da ce uskoro sve pjesme utihnuti
rastimane gitare i harfe od tuge ce umrijeti.

Bojim se dana
kada ce se poezija prestati citati
koju su ispisivale ljubav i sreca
i koja se radjala iz ceznje i nade
da se poruseni mostovi ponovo izgrade.

“Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting