[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponekad zamislim oči ti plave.

U njima dubina mora,okeana.

Boru u uglu kako mi se smiješi.

Ni ona mi često više nije strana.

Opet ih često vidim u zelenom.

Smiješe se dok miluju moje nježne misli.

O kako smo se slatko u zelenom kutu

jedno kraj drugoga sa užitkom stisli!

No ipak tamo,u smiraju dana.

postaju jasno tamne poput noći.

Kao da zbore,dok me njima gledaš

“Hoćeš li sa nama u zalazak poći?”

 

Ponekad tako vidim ti ruke,

široke šake za zagrljaj spremne.

Usne sočne što mnogo kažu,

ali ipak o svemu ostale su nijeme.

I kosu zlatnu kao polja žita,

ili zrake nasmiješenog sunca.

Možda,ipak smeđu ili crnu.

A srce kuca,bespomoćno kuca.

 

Vidim u tebi kadkad gologlavog,

vragolastog,vrckastog dječarca.

Ponekad skitnicu,filozofa,gospodina.

Ponekad umornog,oronulog starca.

 

Posted by skorpijaj

CRVENO-ZELENO JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA CRNO-BIJELO SUNCE-SNIJEG VESELA-TUZNA POEZIJA-PLES

This article has 14 comments

  1. Koliko ljubavi u ovim stihovima bdije draga Skorpi!Svaki stih je beskraj ljubavi…neumorne,nepotrošne…divne…kako god da ga vidiš,uvijek ti je i ostat će drag!Tvoj!
    Predivna pjesma od ljubavi satkana!
    Šaljem ti osmjeh i topao zagrljaj! 🙂

  2. Zadnji stih porazio!
    Na kraju sve završi u liku oronulog starca, koliko god da je prije izgledalo veličanstveno, snažno i lijepo.
    Žalosno, no istinito.
    Znanstvenici to nazivaju strijelom vremena koja sve privodi ka uništenju, a pjesnici jednostavno upotrijebe prikladnu pjesničku sliku.

    • I taj lik oronulog starca je voljen…a to je sve samo ne porazno…to je ljepota ljubavi i pripadanja…koliko god nevjerojatno zvučalo ali i stari ljudi u sebi nose ljubav…

    • Slika starca nije uzeta samo radi rimovanja,već je tu da pokaže sve osobine jednog čovjeka,i sva njegova lica,koja volim ma koliko se smjenjivala iz krajnosti u krajnost.

Odgovori

Subscribe without commenting