[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

odšunjam ponekad
tamo do obale rijeke
tu, par hiljada stopa bez traga
daleko od ljudi i dreke
i tudje kuće nemilog praga

staroj duši u liku stranca
da istjeram sijećanja sjene
otključam tugu da iz oka krene
pošaljem nizvodno sjetu
mrvicom kruha ptici u letu

Odgovori

Subscribe without commenting