[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti si nedokuchiva poema..poema o vatri rasplamsaloj

o galebovom letu nad morima sjevernim

o prosjaku i bogatashu…Ivici i Marici u nekom izopachenom svijetu

Tvoja ruka doseze do mog lica…miluje me umjesto vjetra

skida me kao pauchinu sa neotkivenih mjesta…

Tvoja kosa kao olujni vjetar…nemirna i tamna,,,

Zeljela bi se zavuci u nju i biti zasticena kao ptica u gnijezdu..

Tvoje ochi su tamne i prolazi me jeza od njihovih dubina..

No ipak bi pozeljela naci se u njima…

Tvoj osmjeh budi avanturu, daljine i snove…

Bilo bi dobro sanjati ih zajedno…zaroniti u zaljubljenost

Naci se na ostrvu na kome smo jedini stanovnici..

Baciti sidro…i voljeti

Posted by Zerina Hatipovic

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting