Stotine ljudi, bez imena, bez lica

ožu 9, 2010 Posted by Tomislav Papac on ožu 9, 2010 in Ostalo | 3 comments

hodaju bez glasa otokom što tone,

a svjesni nisu svoga postojanja.

Kako onda da se za njega bore?

Živi kipovi sputani slobodom

u blaženstvu neznanja idolima se klanjaju,

a sve pravedne napune olovom

čim se netko sjeti da im više ne trebaju.

Kristalne kugle ljudskih duša

padaju u ponor i gube se u mraku

dok im vlasnici preživljavaju između suša

i poput pare nestaju u zraku.

A moja duša visi na niti

vječno raspeta između pakla i raja

dok se pita ima li smisla biti.

Hoće li neznanju ikad biti kraja?