[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne znam ni sam koliko dugo
se samo knjigama hranih
miksajući juče,danas..sutra
dok misli ne pomahnitaju
i u glavi se zamanta
pa nesvareno stomak eruptira
van usana ..

ali zavjet ćutnje dadoh
pa lupam jagodicama prstiju, tamo
gdje me niko ne poznaje
i gutam..
Kalirao sam u nebo dvaes’ kila
što sam, pretpostavljam
mogao bolje uložiti
recimo svijet obići i lebdjeti nad plavim
sve do zlatnih obala
a gle, u zamjenu dobih
žuto-sive prste
poklon dogorjelih cigareta
s mojih putovanja iz mjesta..

Ali, ne žalim
jer bogatstvo stekoh
i riječi milion sad teža
ovaj spori ali pouzdani
olovni legionar
utiskajući tragove
dubokih stopa
na asfaltu
ovom moćnom sagu
svom od poezije, ispletenom..

Možda nekada, i Ona njima prođe
pa uzdahne..

 

Autor stardust

Ova objava ima 7 komentara

  1. …”Možda nekada, i Ona njima prođe
    pa uzdahne..”
    Da nema ovog romantičnog kraja…nešto bi mi nedostajalo.Ali s njim – sve je na mjestu:))
    Dobro ti jutro Star!:)

Odgovori

Subscribe without commenting