[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Željela bih slušati pamet,

al’ srce te više željno

nego što je od ljubavi umorno.

 

Neprekidno teče venama.

Kako je zaustaviti?

 

Mogu li je poput krvi dati potrebitima,

da bar njihova sreća preživi

kad već moja ne može zaživjeti?!

 

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu.
Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 10 komentara

    • Hvala na komentaru! Nekako mislim da poenta pjesme i jest u tome da ostavi trag.
      Sjetih se Netko-a. Pitam se da nije odsutan sa portala jer ne može podnijet toliko tuge. On uvijek kaže kako moje pjesme odlično prenesu osjećaje i atmosferu.
      Pozdrav, Danča!
      🙂

      • Dobro je za tebe što znaš što hočeš I vidiš što te muči.
        Mislim sve znaš tako mi djeluje.
        Ja ti ne budem rekao sretno ti da nebi ispao patetičan I licemjeran u ovom lijepom optimizmu 😀 jel to svi rade ma sve bude u redu I tak ali neću ni biti negativan a opet neću ni misliti. Još bi mogao nešto misliti. Mogao bi I uopče ne misliti a na kraju ni sam neznam što sam mislio. Evo to je moje mišljenje.

        • Nema potrebe da kompliciraš, a što se tiče utjehe, istina je da ako je sam ne osjetiš, ne vrijedi da ti drugi govore. Ipak, nije loše što ljudi pokušavaju utješiti i ohrabriti druge.
          Budi mi pozdravljen!
          🙂

  1. Mi ljudi smo takva bića koja se zaljubljuju na nesvjesnoj razini..lako je odlučiti da je kraj..odlučiti razumom..no ostaje pitanje jeli gotovo u srcu ili samo bježimo od moguće boli..želim ti da se zaljubiš u nekoga tko će ti uistinu pružiti ono što trebaš,da budeš sretna. Lp :*

  2. Hvala ti na lijepim željama, kolegice po stihu!
    I sama se tome nadam. Čuj mene, ipak se nadam. Donedavno nisam imala nikakve nade, ali čula sam prije par dana nešto što mi je ulilo malo nade. Netko tko je dugo bio sam, jedna kolegica, udala se (prvi put) i rodila (također prvi put), a starija je od mene nekoliko godina.
    Pozdrav!
    🙂 :*

  3. Ja sam se udala i rodila (dvaput) no shvatila da nema pravila za ljubav i sreću..obožavam svoju djecu no ljubav se istrošila kao i bliskost..nema pravila a taj papir ništa ne znači..samo konstantan trud i komunikacija,iskrenost i bliskost..ali sve je u životu moguće,ama baš sve,nikad ne gubi nadu u svoje snove.

    • Razumijem što želiš reći. Svjesna sam da je brak puno više od papira i početnog obećanja, no ja i ne tražim savršenstvo, već istinsku ljubav i privrženost, nekoga tko će u ljubavi prema meni biti odlučan truditi se oko našeg odnosa do kraja života, i ja da budem odlučna isto to činiti, i da dijelimo dobro i zlo, i ako nam da Bog, da imamo djecu skupa, znaš već kako to ide. I želim zavjete pred Bogom, jer mi je to važno. Smatram da je Njegov blagoslov i naše obećanje pred Njim dobar početak, a život u skladu s vjerom dobar nastavak odnosa za koji želim da traje zauvijek, ako ikad uspijem pronaći tzv. “pravog”.
      Pozdrav
      🙂

Odgovori

Subscribe without commenting