[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne znam s čime to ona umiva kose
ali, na moj uzdah čežnje , odaju se
– mirisima varljivosti
ko proljeće kad se javi
iz pupoljka  zimske ruže
Ne znam ni zašto se ona čudi
što ju usnim i dan danas
zar oćutasmo mi o besmrću patnji
pa zar da slažem svetu pjesmu
i obečastim svu nevinost snova
Da kažem ,da ne marim, što ju grli
Ej , grlice milna moja
zlatokljuno gugutalo
sa jelove grane vrha
Muzo moje pjesme poja
što se kriješ
zar ne čuješ svoje ime
ti škripa si svakog stiha
kad otvori vrata srce
i grijeh misli prospe rime
kad si oblak što dugama kroji boje
I znam kad lažeš ,još te oko odaje da voliš
i kad mračan pogled u beznadje odbaci me
sjevernjačom zaiskriš iz zjene
i opet sto godina -vedro mi je

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting