[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 Utonuo je dan u čudan suton neki
Od krvavog plama crven.
Kao po navici
Ulazim u zadimljeni kafić

 Sjedam za slobodan stol “kavu, molio bih”
Pogled moj lutajući
Međ nebitnim tijelima na tvoje lice se nasuka
Nespreman

 Lijen dim cigarete se prelijeva
Preko usana
Isuviše erotično tek malo odškrinutih
Kao suton su crvene

 Poželjeh da te stisnem, da ih cjelivam
Da te osjetim, da ih cjelivam
Al više nisi moja
Tko ih sad uživa?

 Na tebi je lagana majica
Naziru se grudi, vide se te vitke ruke
Sjetih se kako su mi prijale

 Sjetih se kako provlačio sam meke tvoje kose
Kroz prste
Sad tek kroz stihove
Tebe kroz zagrljaje
Sad tek kroz misli

 Nasmijana si
Predivno ti osmjeh stoji
Voljeo sam kad bi se smijala dok ti cjelivam vrat
Mirisala si na šumske jagode

 Mislim da me nisi opazila
Ali divno je opet vidjeti te
I nedostaje mi tvoja pojava
I tvoj dah pored mene jutrom dok se budim

 Neki su susreti bolji kad se ne dese
Kao i riječi kad se ne izgovore
Hladna mi je kava

Odlazim

Posted by Avian

Izgubljeni dašak života, slučajno okačen u beskraju o granu koju neki običnjaci nazivaju Zemlja.

This article has 3 comments

  1. jako mi se sviđa,ali kod takvih susreta čovjek uvijek poslije požali i pita se ˝što bi bilo da..?˝Tako da ja baš nisam sigurna u zadnji stih i dal bi se složila s tobom,al u svakom slučaju,pjesmica mi je odlična
    pozz

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting