[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kad pogledaš slike

i poslušaš ili pročitaš riječi,

što ih govori i piše

o svom životu,

čini ti se da nema

od njega sretnijeg bića.

 

Al’ zašto je sretan čovjek

sasuo toliki otrov

po ranjenoj duši?!

Zašto sretan čovjek

osjeća toliku ljutnju

zbog bilo čega uopće?!

 

Znam da nije sretan.

Znam da sam bila

faktor samopouzdanja

na njegovom putu,

al’ htio je više

nego je smio poželjeti.

 

Htio je moju dušu

zauvijek svojom zvati,

a ništa ne vratiti,

osim što više boli.

Zna on dobro

da se teže zaboravlja

ono što je više boljelo.

 

Šteta što još uvijek misli

da je imao pravo to učiniti.

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting