[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
stazama zivota k’o beskucnik lutam
trazeci za sebe ono zrno srece
k’o barka na moru bespomocno plutam
dok zivot kraj mene prolazi i tece

zivim ovaj zivot od danas do sutra
nekim sl’jepim putem usamljen se krecem
svakoga mi dana svicu ista jutra
u gomili ljudi nikoga ne srecem

staza kojom krenem ispod mene bjezi
svako malo dodjem pred sruseni most
sve spoznati moram na taj nacin tezi
o kako je zivot nekom tako prost

dok stojim i gledam u daljine sive
i razmisljam kako zivot da promjenim
sve odluke moje i procjene krive
znam da nema puta do tog cemu stremim

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting