[Ukupno:4    Prosječno:5/5]

Tvoja je mladost sreća, blagostanje

okruživali te oduvijek pažnja i mir

a ja gledah  svijet kroz maglu i sanje

i nisam zamišljao  svatove i pir

 

Ti čezneš za srećom i toplom domom

a na mome srcu leže daljine

nije za me život pod staklenim zvonom

moja duša vapi pustopoljine

 

Druge nam je puteve bog odabrao

tebi je osmijeh stavio na lice,

u meni je pupoljak tuge prolistao

što ga vjetar nosi niz ulice

 

Al` ne žalim se na neizvjesnu kob

i s njom kao s drugom lutam

samo nekad opsujem ovu tešku dob

i poneku suzu sa vinom progutam…

 

Nekome je blagonaklona java

i utaban put ka ostvarenju sna

a nekog valjda bog iskušava

da zvjezdano nebo gleda sa dna

Posted by Sani

This article has 5 comments

  1. “Al ne žalim se na neizvjesnu kob
    i s njom kao s drugom lutam
    samo nekad opsujem ovu tešku dob
    i poneku suzu sa vinom progutam…”
    – Ovo je odlično, prijatelju… U skoro vrijeme da sve bude ovakvo u tvojoj poeziji – i još bolje. Sretno! Milenko.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting