[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Od prvog dana, od prvog placa
Staza se, jedna, pruza;
Nekad je duga, a nekad kraca,
Il’ prepuna trnja, il’ latica ruza.

Vijuga zu rijeke, brda i doli,
Kroz sume, polja i stepe;
Plazi kroz kise, vatre i boli,
Servira  dane, gorke i lijepe.

I svako bice pazljivo bira
Da na njoj, po ruzama gazi;
Al’ trnje, za cas, stopala dira
U nemarnom hodu po stazi.

Koraca svatko stazom svojom
Dok ljubav ih u jednu ne spoji;
Zvijezde ih preliju srebrnom bojom
I njima se cini da vrijeme stoji.

Zajedno prolaze raskrsca mnoga,
A vrijeme im srebro, zvjezdano krade;
I trnje, kad gazi, ne osjeti noga
Dok jedna staza sijat’ ne stade.

I sama staza, sve slabijeg sjaja,
U tami tunela usporeno diese
Dok se ne otvore vrata Raja
I stazu operu Nebeske Kise…

 

Autor runolist

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting