[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Imaš li poruku za mene s rđavih šina i onog tora za utovar
žive stoke, lansirne rampe za vagone vremeplovskog Ćire
uz te trančnice što nas razdvojiše, svakog na svoje
a opet ničije- prijatelju…Ničije…..
Izjeda li rđa i danas svaki tvoj put umnjakom u bezbrižje
i besmrtno li je tvoje djetinjstvo kao i moje?
Jesu li prugu nadvisile jestive kiselice i kamilica
jesmo li promjenili potkove ,kad pređosmo sa kaldrme
na jeftin asfalt, kraj naših kuća – na prašinu sviklih
i dim baštanskih suvaraka u proljeće ranih buđenje
A vidjeli smo se u toj mješavini dima i kamenog praha
puno bolje nego danas -prijatelju moj
Bubnja li u tvojim grudima ista ona pjesma marševe
na duge staze nezaborava

This article has 1 comment

  1. Lijepo si to sjetno i sentimentno prikazao kroz stihove, Duško.
    A ja padam na pomen Ćire, ko muha na medenjake.
    Potkove su iste, truli umnjaci i fijuuk Ćira u nezaboravu.
    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting