[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Sad sam već pomalo

sjetom ko granit

bršljenom obrastao

Pomalo starim a još nejačak

Još bi malo uz bršljen rastao

 

Bog zna koliko

će još nevidljiva traga

ostaviti njezna stopala

Na mome čelu nema

bolnih ožiljaka,

tek plavi duborez

panonskog vala

 

Jednom kad puknem,

il’ kad me raspolove.

Ko čvorovi u staroga bora

stršit će ugrušci čemera.

Divna će to nadgrobna ploča

od moja dva, biti

na tebi sudjeni rove

I opet ću biti gažen,

nekim nježnim stopalima,

koje će paziti da me ne probude

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting