[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tamo iza velikog brda kraj oronule stare kuce, sedi jedna starica.

Gleda svojim nebo plavim ocima, dok joj posedelu kosu vetar nosi kao suvo lisce u hladnim jesenjim nocima.

Svaka bora na njenom licu prica svoju mudru pricu.

Svaki deo njenog tela siri ljubav onakvu sto pesnik opeva u najlepsa dela.

Ona me cuva, nocima nadamnom bdi, toplinom duse svoje brige moje zaleci.

Pocuj te me sada svi, ovo nije bajka.

Ta starica tamo sto sedi je samo moja mila majka.

Autor Aleksandra

Odgovori

Subscribe without commenting